Na Stručnom skupu „Dani Svetomira Bojanina 2024“ koji je održan na Paliću od 14 do 15. juna 2024. godine, Jelena Vukić, direktorka Škole za učenike oštećenog vida „Veljko Ramadanović“, predstavila je stručni rad pod nazivom „Reedukacija psihomotorike – tretman pokretom u specijalnoj edukaciji i rehabilitaciji u Školi za učenike oštećenog vida „Veljko Ramadanović“.

Jelena Vukić je istakla da je utemeljivač reedukacije psihomotorike u regionu, prof. dr Svetomir Bojanin nakon povratka sa specijalizacije u Parizu, prvo predavanje, odnosno seminar, na temu reedukacije psihomotorike održao u Školi za učenike oštećenog vida „Veljko Ramadanović“.

Prema njegovim memoarima koje je priredio za organizaciju „Pomoć porodici“ profesor Bojanin se priseća ovih prvih predavanja i navodi kako je na taj prvi seminar došao ceo kolektiv „škole slepih“, i nastavnici i direktor.

Danas, posle više od 60 godina od tog prvog seminara, kroz strateško partnerstvo Škole „Veljko Ramadanović“ sa organizacijom „Pomoć porodici“ koja sprovodi obuku reedukatora psihomotorike u protekle tri školske godine povećali smo broj reedukatora psihomotorike, odnosno imamo još sedam defektologa – tiflologa koji su završili akreditovanu obuku „Reedukacija psihomotorike po modelu prof.dr Svetomira Bojanina“. Ova saradnja i obuka nam je bila veoma značajna jer smo prepoznali potrebu da se i kroz svakodnevni rad u grupi (odeljenju, mešovitoj razvojnoj grupi, kućnoj nastavi) realizuje tretman pokretom, rekla je tokom svog izlaganja direktorka Jelena Vukić. Školu za učenike oštećenog vida „Veljko Ramadanović“  pohađaju deca/učenici kojima je reedukacija psihomotorike potrebna i njena primena u svakodnevnom radu a ne samo na individualnim časovima daje značajne rezultate. Naime, namera nam je da implementiramo elemente reedukacije psihomotorike u sve oblike rada, u nastavu i u vannastavne aktivnosti i to je upravo one veštine koje su kolege stekle na obuci.

Dalje, tokom izlaganja pojašnjeno je da metoda reedukacije psihomotorike nalazi svoje teorijsko uporište u bliskoj vezi razvoja ličnosti i doživljaja telesne celovitosti, kao osnove oko koje se organizuje postojanje ličnosti deteta u socijalnom polju. Reedukacija psihomotorike, terapija pokretom, tretman pokretom samo su neki od termina koji se u literaturi sreću prilikom opisivanja terapijskog pravca čiju okosnicu čine telo i pokret a kod slepe i slabovide dece/učenika se primenjuje uz određena ograničenja ali i specifičnosti sa istim efektima kao kod dece/učenika koji nemaju problema sa vidom.

Koja je oblast primene reedukacije psihomotorike?

Kroz reedukaciju psihomotorike se ostvaruje telesni dijalog između deteta i reedukatora, detetu se omogućava da ponovo iskustveno doživi ranije faze doživljaja telesne celovitosti, faze razvoja ovaldavanja prostorom i vremenom, dakle, sve one faze koje su tokom razvoja ostavile nedovoljno jasna iskustva.

Kod dece sa smetnjama u razvoju često je prisutan disharmoničan razvoj koji podrazumeva i nefunkcionalnu celovitost psihomotorike pa se kroz pokret pobuđuju, ponavljaju i dograđuju senzomotorna iskustva. Upravo zato reedukacija psihomotorike predstavlja višedimenzionalni pristup u radu sa decom i odraslima s poremećajima psihomotorike, koji preko pokreta i tonusa ostvaruje kako telesnu tako i verbalnu komunikaciju. Terapijaki program je zasnovan na individualnim sposobnostima, razlikama i mo.gućnostima deteta, razvojnim potrebama i osećanjima, rekla je Jelena Vukić koja je i sama reedukator psihomotorike o koja se organizacijom „Pomoć porodici“ sarađuje već 15 godina, posebno u aktivnostima koje se tiču unapređivanja primene ove metode.